Verujem da prostor u kome živimo oblikuje način na koji mislimo. Zato nameštaj ne doživljavam kao predmet, već kao tiho sredstvo promene - on može da pokrene pogled, da probudi osećaj, da nas približi nečemu lepšem u nama samima. Kada stvaram, ne tražim savršenu formu, već iskrenu. Verujem da lepota ne dolazi iz savršenstva, već iz ravnoteže između suštine i tišine.
Svaki komad koji nastaje deo je tog puta - puta ka boljem, ka čistijem pogledu na svet i ka prostoru koji nas podseća da rastemo. Jer nameštaj može biti mnogo više od onoga na čemu sedimo, ili što nas okružuje. On može biti mesto gde počinje promena.